Dijabetes je jedna od učestalijih komplikacija trudnoće, a javlja se u oko 3% trudnica.

Dijabetes predstavlja endokrinološku bolest kod koje dolazi do niza metaboličkih poremećaja od kojih je najistaknutiji poremećaj metabolizma glukoze. U razvoju dijabetesa najvažniju ulogu ima inzulin, hormon kojeg luči gušterača, a koji smanjuje razinu šećera u krvi.

Do razvoja dijabetesa može doći na dva načina: prvi je ako postoji nedostatno lučenje inzulina u gušterači, a drugi je ako su stanice tkiva slabo osjetljive na inzulin te nedovoljno upijaju glukozu iz krvi.

Često kažemo da trudnoća djeluje dijabetogeno jer u trudnoći, vjerovatno zbog hormonskih promjena, ćelije tkiva postaju slabije osjetljive na inzulin. Ta promjena je blaga i ne mora uvijek biti klinički izražena, odnosno samo u manjem broju slučajeva je toliko značajna da se razvije dijabetes.

Razlikujemo tri vrste dijabetesa u trudnoći

Dijabetes ovisan o inzulinu ili tip-1 dijabetes

Kod te vrste dijabetesa ćelije gušterače ne luče dovoljno ili uopće ne luče inzulin. Takve žene liječe se inzulinom i prije trudnoće, obično su vrlo disciplinirane pacijentice i upoznate su sa svojom bolešću. Važno je da prije začeća prođu detaljnu obradu, takozvanu prekoncepcijsku obradu, kako bi sebi i budućem djetetu osigurali trudnoću bez komplikacija.

Dijabetes neovisan o inzulinu ili tip-2 dijabetes

Kod dijabetesa tipa-2 ćelije tkiva su slabije osjetljive na djelovanje inzulina te je kao posljedica prisutna povišena razina glukoze u krvi. Takve se žene prije trudnoće liječe antidijabeticima, lijekovima koji potiču pojačano lučenje inzulina iz gušterače. Međutim, antidijabetici se ne smiju koristiti u trudnoći zbog mogućnosti štetnog utjecaja na razvoj djeteta. Stoga je potrebno da te pacijentice, čim saznaju da su trudne, u dogovoru s liječnikom odmah prijeđu na terapiju inzulinom.

Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes je dijabetes koji se razvije u trudnoći kod žena koje ga prije trudnoće nisu imale i koji nakon trudnoće u pravilu nestane. Kao i dijabetes tipa-2 nastaje zbog smanjene osjetljivosti tkiva na djelovanje inzulina, a najvjerovatnije kao rezultat hormonskih promjena u trudnoći. S obzirom da se radi o nešto blažem metaboličkom poremećaju ne mora uvijek biti potrebno liječenje inzulinom, već je katkad dovoljno posebna dijabetična prehrana. Osnovni je problem što kod velikog broja pacijentica takav dijabetes prođe neotkriven ili zbog toga što se radi o ženama koje prije trudnoće nisu bolovale od dijabetesa, te nisu disciplinirane u režimu liječenja.

Potrebno je da svaka trudnica u dogovoru sa svojim ginekologom napravi prilično jednostavan test - OGTT (oral glucose tolerance test) - oralni test tolerancije glukoze koji će otkriti da li se kod žene u trudnoći razvio dijabetes ili ne.

Prije otkrića inzulina dijabetes je bio kontraindikacija za začeće, danas se pak zahvaljujući sveobuhvatnoj skrbi za dijebetične trudnice broj komplikacija za majku i dijete približava broju komplikacija koji nalazimo i u neoboljelih trudnica. Treba svakako napomenuti da je broj komplikacija i ishod trudnoće direktno ovisan o kvaliteti kontrole i liječenja dijabetesa u trudnoći.

Prije otkrića inzulina dijabetičarke su teško zanosile, a kada bi i zanijele trudnoća je bila praćena brojnim komplikacijama. I danas nakon otkrića i široke primjene inzulina, nažalost, postoje slučajevi slabo regulisane i liječene šećerne bolesti. Kod slabo regulisanog dijabetesa učestalije su infekcije u trudnoći, prvenstveno infekcije mokraćnog trakta, povišen tlak u trudnoći katkad praćen i drugim komplikacijama, spontani pobačaji, kongenitalne malformacije te povećana  perinatalna smrtnost.

Jedan od glavnih problema je i rađanje makrosomne djece. Makrosomno dijete osim nekih drugih kliničkih znakova, prvenstveno ima povišenu porođajnu težinu, što porodničar svakako mora imati na umu prilikom donošenja odluke o načinu porođaja. Kada je zbog dugotrajnog dijabetesa došlo do oštećenja krvnih žila može se dogoditi i upravo suprotno, a to je da dođe do zastoja rasta u maternici, te dijete ima smanjenu porođajnu težinu. Zbog svega navedenog učestalost je carskih rezova kod dijabetičnih trudnoća višestruko povećana nego kod nedijabetičnih, ali odluku o načinu porođaja treba svakako prepustiti liječniku.

Međutim, dobra metabolička kontrola za vrijeme dijabetične trudnoće značajno smanjuje učestalost svih navedenih komplikacija. Da bi se postigla dobra metabolička kontrola potrebna je adekvatna prehrana, najčešće intenzivna inzulinska terapija, česta kontrola glikemije te kvalitetan nadzor trudnoće.

Danko B., dr. med.

Komentari (0)