Karakteristično ponašanje za dijete koje je spremno upotrijebiti silu je da tuče drugu dijecu i prijeti im, nije u stanju podnijeti poraz i nepodnosi prigovore.

Takvo dijete je sklono čestim izljevima bijesa, napada svoju braću i sestre uvrijedljivim izrazima, brutalno je.

Da bi se dijagnosticiralo ovakvo ponašanje i samim time nazvalo agresivnim, roditelji moraju da prate takvo dijete. Ako je to potrebno i da vode zabilješke da bi se lakše dala dijagnoza o kojem obliku agresivnog ponašanja se radi. Roditelji treba da uzmu u obzir slijedeće komponente:

1. osvješćivanje vrste sile i agresivnosti:

- na koji način dijete iskazuje silu, tj. da li su to verbalno-tjelesni izljevi bijesa
- namjera da se pravi važan i da inponira
- identifikacija sa modelima sile (obratiti pažnju ko od starijih ukućana ima slično ponašanje i samim time djeluje kao model na dijete)
- agresiva komunikacijiska praksa (histerično priča, naređuje povišenim tonom, destruktivno se izražava, želi dominaciju)

2. pojašnjenje uzroka sile i agresivnosti

- ekstremno niska tolerancija frustracija, a to može proizilaziti iz temeljnog osjećaja egzistencijalne nesigurnosti (djeca kada osjećaju strah da u porodici nešto nije u redu, kada roditelji nemaju zajednički jezik i ne mogu se dogovoriti, dijete se boji da će morati napustiti dom, da će ostati bez sovje primarne egzistencije. Iz tog straha reaguje nasilno, frustirirano-agresivno.)

3. sa stručno pedagoškog stajališta, uslovi takvom ponašanju su:

- nekonzistentan odgojni stil (majka sve dopušta da radi, a otac to isto opovrgava, čak ponekad i agresivno djeluje)
- odgajatelji u vrtićima se ne protive njihoj agresivnosti i to tolerišu
- dijete dobiva odobravanje od svojih prijatelja, rođaka
- nedovoljno uči u oblikvanju savjesti
- puno gleda agresive programe na televiziji, većinom su to neki nasilni crtici ili neke igrice gdje se puno puca, ubija, tuče.

Ono što je jako važno napomenuti je da su današnja djeca prepuštena sama sebi, roditelji mnogo rade i nemaju vremena za kvalitetan odgoj svoje djece. Djeca sama na televiziji biraju programe, dostupne su im razne igrice bez restrikcije starijih, na inernetu sami biraju sadržaje. Sve su to loši modeli i primjeri ponašanja. Djeca su sklona imitiranju i to bez problema uzimaju kao nešto normalno. To su veliki uzročnici agreivnog, destruktivnog, afektivnog i nadasve lošeg ponašanja jednog djeteta koje u najranijoj dobi upoznaje okrutnost i nasilje. To su djeca koja su potencijalni nasilnici, delikventi, ovisnici. Zato roditelji obratite pažnju šta vam djeca rade, kako koriste TV, kako biraju filmove, vršnjake, koji ih sadrzaji zanimaju. Alarmirajte na vrijeme da poslije ne bude kasno.

Terapija djece koja su spremna upotrijebiti silu

Predpostavka za uspješan pedagoški uticaj na djetetovu spremnost da upotrijebi silu je postavljannje ličnog odnosa odgajatelja-roditelja tog dijeteta koje počiva na obostranom prihvaćanju i međusobnom povjerenju.

Ovakva djeca treba da dožive savremeni model ponašanja, jer će ona biti spremna da sama takav model ponašanja priznaju i oponašaju što znači:
- psihološko-pedagoška postupanja prema ekspresivnoj agresivnosti
- treba da se prevladaju osjećaji nepovjerenja i nesigurnosti u samoga sebe koji su u njemu duboko ukorijenjeni
- za ove oblike inegrativna pedagogija nudi niz načina i materijala (modeliranje bojom, glinom, kamenom, plastelinom), vježbe igranjem radi sticanja veće tolerancije na frustracije
- treba označiti nepodnošljivo ponašanje
- ugovoriti sankcije koje će se sprovoditi u slučaju suprotnog

Komentari (0)