EDIN DNEVNIK

"Majka anđela"

Autor: Eda

Da li se otvara duša svima? Strancima najbolje! Kada pričaš u njihovim očima ne vidiš tugu i svaki komentar je komentar stranca. Ne boli te osjećaj koji si izazvao u njima jer oni su stranci, nepoznati ljudi.

Jutro, kao i svako jutro u posljednja dva mjeseca, tiho, pretiho za moje uši, za moju dušu. Vrati me sjećanje na prijašnja jutra. Divna jutra. S prvim zrakama sunca ja i moje maleno sunce pijemo kafu i čaj na ljulji, dok joj sunce obasjava rumene obraze. Zanesena sjećanjem jos uvijek čujem njen smijeh i osjetim nježni miris badema na njenoj koži. Često spomenem, zid jave je tvrđi od sna... otvaram oči i gledam sumorno jutro, bez smijeha i mirisa. Eho u duši izaziva bol i gubim snagu, gubim volju za svime osim sna. Duša prazna, ali ipak puna čemera, rekli bi neki.

Držim slušalicu u ruci i tipkam poznati broj... kroz glavu prolazi milion misli. Zovem ih po ko zna koji put, jer me guši činjenica da sam tamo ostavila dio sebe. Možda je ipak dobro što zovem u vrijeme vizite i niko se ne javlja.

Ah da, ja sam Eda, imam 29god. i majka sam... da majka sam, ali majka malenog anđela. Anđela koji je sa sobom odnio dobar dio moga razuma, duše i cijelo srce. Teško je doživjeti razliku između osjećaja i razuma. Logika?? Nikakva, niti je ne vežu za osjećaje... vjerovatno će rijetki razumjeti šta hoću da kažem, ali to i nije bitno. Ništa više nije bitno!

Vjerujete li u anđele? Ja,da! Možda sam naivna, ali kao što rekoh "logika" nema nikakve veze sa osjećajima.

I tako, pijem svoju prvu kafu, švrljam po int. u tišini sobe, u tišini duše. Potiskujem misli i sjećanja, jer svako buđenje donosi novu bol.

Komentari (0)