Dijabetes je hronični poremećaj kojem uzrok se još uvijek ne zna. Ali zahvaljujući dobroj samokontroli, neprednim tehnologijama i dostignućima u liječenju, poboljšana je kvaliteta života oboljelih, uz smanjenje i odgađanje rizika od dugotrajnih hroničnih komplikacija.
Liječenju najviše doprinosi koordinacija među svim članovima dijabetološkog tima, malog bolesnika i njegove porodice, te njihova edukacija i motivacija.
Kako prepoznati simptome dijabetesa i kada roditelji trebaju potražiti liječnika?
Roditelji trebaju posumnjati na dijabetes i potraziti pomoć liječnika u slučaju učestalog dnevnog i noćnog mokrenja, te pojačane žeđi, a prati ih mršavljenje. Ako se ti znakovi ne prepoznaju, uslijedi pogoršanje općeg stanja djeteta, zatim osjećaj malaksalosti i umora, mogući su i bol u trbuhu s povraćanjem te poremećaj svijesti.
Kako se liječi dijabetes?
Dijabetes tipa 1 liječi se davanjem inzulina pod kožu pomoću šprice, pena ili inzulinske pumpe. Važnu ulogu u liječenju imaju samokontrola glukoze u krvi, zdrava prehrana i tjelesna aktivnost.
Šta je to inzulinska pumpa?
Inzulinska pumpa kontinuirano isporučuje male doze inzulina (bazalna doza) u toku 24 sata. Prije obroka daje se bolus doza, čija količina ovisi o izmjerenoj razini glukoze u krvi i količini ugljikohidrata u pojedinom obroku. Pumpa se sastoji od spremnika za inzulin i infuzijskog seta preko kojeg se inzulin isporučuje u potkožno tkivo.
Koje su indikacije za uvođenje takve terapije?
Kriteriji odabira pacijanta za liječenje inzulinskom pumpom je trajanje dijabetskog tipa 1 duže od šest mjeseci, povratne umjerene do teške hipoglikemije, HbA1c<9%, nepredvidljive oscilacije glikemije koje se teško rješavaju promjenom doze, povratne keto-ocidoze (teška hipoglikemija) koje nisu posljedica slabe suradljivosti. Važni su i stalni dnevni nadzor roditelja, jaka motivacija roditelja i djeteta, razumijevanje tehnologije, česte kontrole glikemije i saradnja roditelj sa lječničkim timom.
Prednost primjene inzulinske pumpe su postizanje bolje regulacije glikemije (razina HbA1c), smanjenje broja hipoglikemije, veća fleksibilnost u svakodnevnom životu (duže spavanje vikendom, odgoda obroka, bavljenje ekstremnim sportovima), poboljšanje kvalitete života roditelja i djece.
Dijabetes je hronični poremećaj kojem uzrok se još uvijek ne zna. Ali zahvaljujući dobroj samokontroli, neprednim tehnologijama i dostignućima u liječenju, poboljšana je kvaliteta života oboljelih, uz smanjenje i odgađanje rizika od dugotrajnih hroničnih komplikacija.
