ADHD je deficit pažnje, ovo najčešče nije abnormalno ponašanje i prevalencija u populaciji iznosi 3-5%, a četiri puta je češća kod dječaka i učestalija je u gradskoj nego u seoskoj sredini.

Poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću je razvojni poremećaj samokontrole. To nije samo razvojna faza koju će dijete prevazići, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove “zločestoće”. Tzv. hiperaktivnost je realni poremećaj, problem, a često je izvor zabrinutosti roditelja, nastavnika, a najviše samoj djeci kod koje je poremećaj uočen.

Problem djece s poremećajem pažnje je sve prisutniji u svakodnevnom životu, a razlog tome je socijalna sredina.

Uzroci

Uzroci hiperaktivnosti mogu biti različiti: u prenatalnom, perinatalnom i posnatalnom periodu, emocionalni problemi, strah od neuspjeha, socijalni problemi, kao i oštećenja mozga.

Manifestacija ADHD sindroma

Manifestacije ADHD sindroma su:

- nemiri u kretanjima

- odsutnost pažnje

- smetnje u koncentraciji

- emocionalna labilnost

- impulsivno ponašanje

- smetnje u čitanju i pisanju.

Normalno je da mala djeca budu hiperaktivna, da su stalno u pokretu, da istražuju, da su nemirna. Takvo ponašanje je normalno do treće godine života, kada se aktivnosti smanjuju.

Ponekad se kod djece mlađe od 4-5 godina može dijagnosticirati hiperaktivnost: takva djeca su još u dojenačkoj dobi jako i neuobičajeno aktivna (puno plaču, traže hranu do kasno u noć, često se bude, teško ih je smiriti…). Zbog nemira, hiperaktivna djeca su u većoj mogućnosti da se povrijede.

Hiperaktivna djeca se boje odvajanja od roditelja, jako rano prohodaju, jako su nestrpljiva, djeca koja nikada nisu na svome mjestu, ne slušaju tetu-učiteljicu, prekidaju rad u grupi, brbljaju.

Hiperaktivna djeca imaju problem u organizaciji, često zaboravljaju ponijeti knjige, skloni su u gubljenju svojih stvari. Druga djeca ih u početku doživljavaju kao zabavne i zanimljive, međutim kada hiperaktivno dijete reagira impulsivno, fizički ili verbalno napada, vrišti i ometa u radu, i djeca ga tada počinju odbacivati.

Hiperaktiva djeca doživljavaju stalne poteškoće sa impulsivnošću, posebno sa kontrolom u reagovanju. Skloni su reagovati ne misleći na posljedice reakcije, tako roditelji moraju stalno biti na oprezu zbog neželjenih situacija (tipičan primjer toga je prelaženje ceste). Impulsivnost može ometati i socijalne odnose djeteta, teško im je održati prijateljstva.

Savjet za roditelje koji imaju hiperaktivno djete

Ova djeca moraju vidjeti posljedice svoga ponašanja, dobivati povratnu informaciju brže i jasnije od druge djece, ukoliko im se želi pomoći da uspostave kontrolu nad svojim ponašanjem. Ukoliko dijete ne dobiva pažnju koju želi od roditelja, ono će se na sve načine truditi da ju postigne. Zadatak roditelja je da budu pozitivni, da promatraju, komuniciraju i nagrađuju poželjno ponašanje. Potrebno je jasno pokazati koje ponašanje je poželjno, šta se od njega očekuje. Veoma korisne tehnike za smanjenje nepoželjnog ponašanja kod hiperaktivne djece je “Isključenje” (TIME OUT). Za roditelje je važno da razviju pozitivan odnos s djetetom, razviju samopoštovanje kod djeteta, pružaju mu ruku, jasno komuniciraju, imaju realna očekivanja.

Komentari (0)