Ozljede glave u male djece mogu prethoditi dijagnozi ADHD-a. Riskiranje može biti prvi simptom poremećaja, mišljenje je istraživača objavljeno na stranicama HealthDaya.

Vrlo mala djeca koja su zadobila ozljedu glave mogla bi imati veće izglede poslije za dijagnosticiranje ADHD-a (Attention Deficit Hyperactivity Disorder - poremećaj smanjenje pozornosti i hiperaktivnosti), izvjestili su istraživači.

Ozljeda glave nije uzrok ADHD-a nego više rezultat povišenog rizika, prema članku objavljenom 8. novembra u online izdanju časopisa «British Medical Journal».

«Postojale su studije koje se povezivale umjerenu do jaku traumatsku ozljedu mozga u starije djece s ADHD-om», izjavila je vodeća istraživačica, dr. Heather Keenan, docentica pedijatrije na University of Utah, Salt Lake City. «Postojale su neke sugestije da bi blaga traumatska ozljeda mozga također mogla biti povezana s ADHD».

Istraživači su željeli saznati može li ozljeda glave koja se dogodila prije 2 godine ili ne može uzrokovati ADHD. A dijagnoza ADHD-a se ne može postaviti prije te dobi.

«Teško je to shvatiti, zato što ne znamo hoće li djeca ili neće nastaviti razvijati ADHD bez obzira na ozljedu glave», rekla je dr. Keenan.

Za tu studiju, njezina je skupina prikupila podatke od 62 088 djece koja su bila upisana u mrežnu bazu podataka, Britanski registar za poboljšanje zdravlja. Istraživači su uspoređivali djecu s ozljedama glave s drugim dvjema skupinama: oni koji su imali opekline prije druge godine i sve ostale koji nisu imali ozljede.

«Željeli smo biti sigurni da ako uočimo povezanost između ozljede i ADHD-a, to nije samo kod djece koja su imala ozljede u ranoj dobi i koja su pokazivala osobine ponašanja koje bi ih činile vjerovatnijima za kasniju dijagnozu ADHD-a nasuprot same ozljede glave.»

Istraživači su pronašli da su djeca koja su imala ranu ozljedu glave imala i 90% višu učestalost dijagnoze ADHD prije desete godine, u usporedbi s djecom u općoj populaciji. No i djeca s opeklinama također su imala povišen rizik od dijagnosticiranja ADHD-a, ili preciznije za 70%. «Zbog toga, ozljeda glave najvjerovatnije ne uzrokuje ADHD», rekla je dr. Keenan.

Ona smatra kako taj rezultat znači da neka vrlo mala djeca već pokazuju osobine ponašanja koje su znak ADHD-a.
«Djeca koja su imala ozljede u ranoj dobi trebala bi biti pod nadzorom razvoja i ponašanja njihova pedijatra, i trebali bi biti savjetovani prevencije ozljeda», izjavila je Keenan. «Rane ozljede mogle bi biti pokazatelj problema pozornosti u neke djece.»

Dr. Jon A. Shaw, voditelj Odjela Dječje i adolescentne psihijatrije i ponašanja na University of Miami, složio se da bi rana ozljeda mogla upućivati  na dijagnozu ADHD-a u budućnosti.
«Rezultat da su ozljeda glave ili opeklina prije druge godine života jednaki čimbenicima rizika za dijagnozu ADHD-a prije desete godine su iznenađujući, ali i zanimljivi», rekao je Shaw.

ADHD je u visokom postotku nasljedna bolest. Otprilike 85% djece s ADHD-om također ima u obitelji taj poremećaj, istaknuo je dr. Shaw. «Djeca s ADHD-om su impulzivna, hiperaktivna, poremećene pozornosti i bez pozornosti, te su time sklona ozljedama i imaju veće izglede da će se izložiti riziku od ozljede», zaključio je.

Maja Vajagić, dr.med.

Komentari (0)