Jedini način na koji dijete može naučiti socijalne vještine (različite strategije potrebne kako bi se zadovoljno družio sa drugom djecom) jest kroz socijalno iskustvo.

Dijete neće naučiti kako dijeliti, čekati na svoj red ili biti prijazan prema ostaloj djeci ako nema mnoge prilike družiti se s njima.

Nije to tako lako

Dok se dijete ne počne družiti sa drugom djecom, ono je naviklo biti na prvom mjestu, u središtu pažnje. Naviklo je da je sve po njegovom, da ne mora razmišljati o tuđim osjećajima. Kada se igra sa drugima, stvari se mjenjaju. Možda po prvi put postane svjesno da i njegovi vršnjaci imaju osjećaje i ideje.

Na taj način dijete uči mnogobrojne socijalne vještine, a da pri tom ne pohađa nikakvu stručnu školu: ono uči metodom pokušaja i pogrešaka, posmatrajući ponašanje druge djece, te zaključuje na temelju njihovih reakcija na svoje ponašanje. Postepeno prilagođava i poboljšava svoje socijalne vještine. Nikako drukčije ne može naučiti kako se lijepo igrati.

Pokušavam se kontrolisati

Družeći se sa drugom djecom vaše dijete uči i kako upravljati svojim osjećajima. Tokom prvih godina života dijete doživljava cijelu lepezu vrlo snažnih osjećaja, uključujući sreću, tugu, napetost, ljutnju, nezadovoljstvo i bijes. Uz vašu potporu i ohrabrivanje dijete uči određene strategije za upravljanje svojim osjećajima, no tome se uči i igrajući se sa drugom djecom.

Na primjer, vaš mališan postepeno shvati da se kada u društvo uleti poput oluje druga djeca nastavljaju igrati kao da se ništa nije dogodilo. Umjesto da uz pomoć bijesa ili ljutnje postigne sto je htio, njegovi se vršnjaci igraju potpuno nezainteresirani za njegovo izražavanje osjećaja. To neodgovaranje drugih pomaže mu da uspostavi nadzor nad svojim osjećajima. Vaš mališan uči da su njegovi vršnjaci zadovoljniji u njegovom društvu kada ostane smireni kada se prema njima ponaša pozitivno.

Jeste li znali?

Psiholozi se služe terminom "skela" kako bi opisali iskustvo učenja pri kojem sposobnije dijete drugom pomaže učiti. To je iskustvo dobilo taj naziv jer jednom kada se učenje počne događati, učenik je u stanju nastaviti sam i više mu nije potrebna podrška "skele".

Skelarenje se prirodno događa u mnogim situacijama igranja, jer su dva mališana koja se zajedno igraju rijetko na istoj razini razmišljanja i shvaćanja, pa zreliji učenik nagonski potiče druge da poboljšaju svoje shvaćanje. To je oblik vršnjačkog potpomaganja koje se spontano događa kada se dvoje djece zajedno igra nekom igračkom. Promatranje mališana potvrđuje da je skelaranje uobičajeni fenomen.

Dakle, tako ti to radiš

Učenje se odvija i kada dijete promatra drugu djecu kako se igraju. Na primjer, vaše je dijete možda zaglavilo igrajući se sa pločom za umetanje oblika i nije sasvim sigurno kako neki oblik smjestiti u odgovarajuću rupu. Koliko god se trudilo, ne može postići cilj. A onda dijete pokraj njega pokupi igračku koju je vaše dijete odbacilo i odmah smješta dio na odgovarajuće mjesto. "Dakle, tako ti to radiš!", misli vaš mališan.

Učenje promatranjem pomaže djetetu da razvije svoje vještine razumijevanja i razmišljanja, te vještine rješavanja problema. Mogućnost promatranja druge djece njegove dobi kako se igraju igračkama potiče njegov proces razmišljanja, a njegov um otvara novim mogućnostima.

R.W.

Komentari (3)