Posegnuti za nečim mnogo je teže nego što mislite. Najprije pogledom morate potražiti željeni predmet i svoj pogled na njemu zadržati. Onda morate pomaknuti ruku tačno u smjeru tog predmeta, stalno usklađujući pogled na predmet i poruke o pokretu, koje stižu i odlaze u i iz vaše ruke.

Promašio sam

Ipak, iznenađuje da čak i vaše novorođenče može ostvariti neku vrtu posezanja, iako njegova koordinacija oka i ruke još nije vješta. Psiholozi to nazivaju "pred-posezanjem". Dok pokreće ruku - u toj dobi i često obje ruke - beba misli: "Da, imam ga!", ali u najvećem broju slučajeva sklapa šaku kako bi uhvatila predmet mnogo prije nego čto je ruka uistinu dosegnula predmet ili prekasno - nakon čto je ruka već prošla pored predmeta. Katkad čak, kad poseže za nečim, beba niti ne otvori šaku.

Za vaše novorođenče posezanje i hvatanje dvije su odvojene radnje, koje su za njegovu sposobnost koordinacije jednostavno prezahtjevne, iako zna šta želi postići. Beba jednostavno nije u stanju razmišljati dovoljno da bi učinkovito ujedinila obje vještine.

Postajem bolji u tome

U dobi od 4 mjeseca stvari se popravljaju. Znatiželja djeteta za svijet koji ga okružuje znači da nije odustalo pokušavati doseći i uhvatiti predmete - zapravo, u tome je odlučnije nego ikada, poticano svojom rastućom sposobnosti u tom području. Sada kada za nečim poseže, pažljivije o tome razmišlja. Promatra i prilagođava napredovanje svoje ruke i prstića dok ih pokreće prema predmetu. Ipak, posezanje i hvatanje za bebu su još vijek dvije odvojene radnje - primjetiti ćete da prođe otprilike sekunda između pokreta djetetove ruke koja je stigla do igračke i prstića koji je hvataju. Dijete je još uvijek sklono da za predmetom poseže objema rukama odjednom.

Sada to mogu učiniti

Od petog ili šestog mjeseca starosne dobi djeteta nadalje, posezanje i hvatanje stapaju se u jednu radnju. Poboljšana koordinacija između ruke i oka djeteta omogućuje mu da pomisli: "Želim ovo istražiti!", a onda da izvrši posezanje i hvatanje predmeta bez previše uložene koncentracije. Cijela radnja postaje prirodnija. Psiholozi to nazivaju "balističkim posezanjem". Beba se sada služi cijelim svojim tijelom kako bi dostigla metu: na primjer, postavljajući tijelo pod određenim uglom prema željenom predmetu ili puzajući prema njemu, te time smanjujući udaljenost. Možda ćete čak i ustanoviti da se toliko naginje prema predmetu da na kraju padne, plačući pritom od iznenađenja, jer se toliko usredotočila na posezanje.

Istraživanje pokazuje

Kada dijete posegne za nekim predmetom, ono to čini jer je svjesno tako odabralo. U jednoj studiji svaka je beba dobila komplet posebnih staklenih prizmi da se njima igra. Te su prizme bebu navele da pomisli kako se ispred nje nalazi neki predmet, iako ga, zapravo, tamo nije bilo. Beba je vidjela iluziju. Znanstvenici su primjetili da je nakon nekog vremena svaka beba posegnula za nepostojećim predmetom, a onda briznula u plač kada bi shvatila da je sve to bila samo varka. Ta je reakcija dokazala da je beba namjerno posegnula za predmetom. Da je to bio slučajni pokret rukom, bebu ne bi uznemirilo što nije uspjela uhvatiti predmet i ne bi plakala.

R.W.

Komentari (0)